U svom romanu Alkemičar, profesor Livraga ocrtava turbulentna vremena Evrope XVI. vijeka u kojima su slobodni mislioci, filozofi, alhemičari i istraživači, uz nadljudske napore i velike rizike, čuvali hiljadugodišnja učenja i pronalazili put mudrosti u gustoj tami neznanja, dogmi i fanatičnih progona. Mladi protagonist, Pablo Simón, postaće učenik izuzetnog Giordana Bruna, pratiće ga na jednom od njegovih tajanstvenih putovanja i pridružiti mu se u istoj tragičnoj sudbini.

Pozorište misterija se razvilo iz eleuzinskih misterija i njihovog približavanja ljudima. Svaka njegova vrsta nastoji nečemu podučiti, a naročito tragedija. Iznenadnim obratima i potresnim scenama gledaoc se postupno uključuje u radnju kao neposredni učesnik kojeg se ti događaji duboko tiču. Pozorište misterija nastoji pokazati bit stvari i kao takvo ima snažan katarzičan učinak na gledaoce.

Drevni Egipat je oduvijek slavljen zbog mudrosti. Egipatski su mudraci pisali pouke da bi otvorili duh, proširili srce, usadili u njega nepromjenjivi zakon univerzuma – Maat: ispravnost, istinitost, pravilnost i pravednost, sklad i slogu. Ova knjiga, Živa mudrost drevnog Egipta, djelić je blaga iz njihove bogate riznice. Iza naizgled jednostavnih savjeta upućenih običnom čovjeku i vezanih za svakodnevna životna pitanja, prosijava mudrost hiljadugodišnje civilizacije.

Svi narodi starog svijeta, uključujući i američke, govore nam o potopima i potopljenim kontinentima. Platon nam je ostavio vrlo detaljnu pripovijest.Na posljednji ostatak Atlantskog kontinenta smjestili smo Ankora, princa, filozofa, čovjeka. Radnja se odvija prije nekih jedanaest i po hiljada godina. Međutim, ponekad će se zbivanja isprepletati i u duši samog čitaoca, jer vječna nepoznanica o tome odakle dolazimo i kuda idemo i dalje se tiče svih nas. Da, svi nosimo jednog Ankora u svom srcu.

Ova knjiga temeljno je i nezaobilazno djelo kada se radi o kulturama pretkolumbovske Srednje Amerike. Na sve narode ovog područja dominantan uticaj izvršila je kultura náhuatl – drevna kultura o čijem dalekom porijeklu govore samo mitovi. Ona se prenosila od nastarijih vremena preko Teotihuacána i legendarnih Tolteka, pa sve do njenih posljednjih predstavnika – slavnih Asteka.

Plotinove Eneade su prekrasna i bogata riznica najljepših misli o ljudskoj duši, o njenom padu u ovaj svijet i o njenoj težnji da se vrati svom pravom izvoru – Dobru. No, svatko tko se prihvatio čitanja Eneada zna kako je ponekad zahtjevan ovaj tekst, zna kako je teško samostalno čitanje Plotina. A, opet, odbija nas i čitanje knjiga u kojima nam neko drugi prepričava što je “pjesnik” htio reći. Želimo Plotinovu misao doživjeti što je neposrednije moguće. Ova Hadotova knjiga je savršen spoj jednostavnosti i neposrednosti.

Prvi put objavljena 1932. godine, knjiga Crni Los govori jedno je od temeljnih djela o životu i vjerovanju sjevernoameričkih Indijanaca. Ovo je dirljiva priča o jednoj prekrasnoj viziji koju je još u djetinjstvu dobio Crni Los, vrač, odnosno sveti čovjek Oglala Siouxa. Kroz njegovu viziju otvara nam se sasvim novi svijet, magični svijet nevidljivih sila koje vode i štite sve što živi.

Charles A. Eastman: “Indijanski je dječak bio kraljević divljine. Tokom svog djetinjstva nije morao mnogo raditi. Glavni mu je posao bio vježbanje nekoliko jednostavnih ratničkih i lovačkih vještina. Izuzev toga, bio je gospodar svoga vremena. Što god se tražilo od nas dječaka, brzo se izvršavalo: nakon toga smo se mogli neometano igrati. Zar postoji dječak koji, pomislivši na najbolji život na svijetu, ne bi barem na trenutak poželio postati Indijanac? Ja sam živio takav život.

Knjiga “Mudrost Indijanaca” svojevrsna je zbirka mudrih indijanskih izreka, koja ujedinjuje misli i izreke velikih indijanskih vođa. Izreke starih američkih Indijanaca sabrane u ovoj knjizi plod su njihovog dubokog životnog iskustva koje se naraštajima sakupljalo i kao najveće blago prenosilo s koljena na koljeno. ,,Mudri su bili stare Lakote. Znali su da čovjekovo srce postaje tvrdo kad se udalji od prirode i da nepoštovanje živih, rastućih stvari takodje vodi i nepoštovanju ljudi.” Medvjed Koji Stoji, poglavica Oglala Siouxa

Konfučije, veliki učitelj drevne Kine, utemeljio je jedan od najvećih sistema religijske i filozofske misli. Uticaj Konfučija i njegovog učenja na kinesku civilizaciju je tako velik da se ona slobodno može nazvati konfučijanskom. Njegov ideal je čovjek plemenitog karaktera koji svoje dužnosti obavlja nesebično i predano na dobrobit zajednice. Plemenit čovjek nije savršen mudrac, ali se od običnog čovjeka razlikuje po tome što je neumoran u svom učenju i nastojanju da oplemeni svoju vlastitu prirodu.

“Misli” su djelo koje je jednako zapaženo i aktuelno danas jer iz njegovih stranica ne progovara rimski car iz II. stoljeća, nego jednostavna dobrota ljudske duše koju svako razdoblje može prepoznati. Ne gubi vrijeme na raspravljanje o tome kakav bi trebao biti dobar čovjek. Budi takav. Kako je smiješno što vlastite slabosti ne izbjegavamo, a možemo. Tuđe bismo, pak, htjeli izbjeći, a to je nemoguće. Uzimaj skromno, pružaj velikodušno.

Najslavnije proročište u antičkoj Grčkoj, a ujedno i najslavnije proročište antičkog svijeta, bilo je ono Apolonovo u Delfima. Tom proročištu, u kojem je u Apolonovo ime proročanstva izricala Pitija, obraćale su se najznamenitije ličnosti starog svijeta – od filozofa do vojskovođa i državnika. Plutarh, svećenik delfskog proročišta, u ovim dijalozima raspravlja o tajni proricanja…

Nesvakidašnji protagonist ove novele pas je Möassy koji se uz svog gospodara transformiše i dobija izgled čovjeka, završava škole, putuje svijetom, postaje priznat i cijenjen, no ostajući vjeran svojoj prirodi gleda stvari kroz prizmu svoje jednostavne pseće logike. Pred nagovještajem smrti osvrće se na svoj neobičan život i kritičkim okom promatra površni svijet ljudi, njegove protivrječnosti, prijetvornost i nepravdu. Između redova u djelu otkrivamo pouke srca te beskrajnu odanost ljudskim vrijednostima i svom Učitelju.

Iako iza sebe nije ostavio niti jedan zapis, na Sokrata se svi pozivaju. Ostavio je dubok trag na zapadnu filozofiju, pa se govori o vremenu “prije” i “poslije” Sokrata. Svoje je dane provodio po atinskim trgovima nastojeći kod svojih sugrađana pobuditi želju za usvajanjem vrline i upoznavanjem sebe samih. Može se reći da smo na izvjestan način svi susreli Sokrata. Jer, svi težimo upoznati i približiti se, ma koliko malo to bilo, onom istinskom, dobrom i pravednom.

Koncept emocionalne inteligencije koji su iznijeli američki psiholozi 1980-tih daje nov pogled na inteligenciju: toliko isticani koeficijent inteligencije IQ ili akademska inteligencija ustupa mjesto “razmišljanju srcem”. Inteligencija nije samo racionalno rješavanje problema i snalaženje u novim situacijama, već i izražavanje vlastite humane prirode u svim njenim aspektima.